Preskoči na glavni sadržaj

Pedeset riječi za kišu, Asha Lemmie

RECENZIJA


Izdavač: Mozaik

Ovo mi nije najdraža knjiga ove godine, ovo mi nije najdraža knjiga ikad, ali zato je ovo knjiga kojoj ću se vraćati, bilo u mislima ili čitanjem. Ova knjiga vas može promijeniti. Može vas učiniti boljom osobom, može vas učiniti sretnijima, a opet, može vas baciti u depru iz koje ćete se teško izvući. Isplati se riskirati i pročitati ju. Isplati se uzeti u ruke i dopustiti da vas promijeni. 

"Kyoto 1948., plavi automobil parkiran pred plemićkom vilom, očajna majka koja ostavlja djevojčicu prisiljenu obećati da će zauvijek biti poslušna. Ostatak života ta ista djevojčica samu će sebe spašavati tako što će uvijek iznova to obećanje kršiti.

Kao izvanbračno dijete japanske aristokratkinje i afroameričkog vojnika, Nori od rođenja nigdje ne pripada. Iako su je djed i baka uzeli k sebi, učinili su to samo kako bi je sakrili, užasavajući se mrlje na carskom rodoslovlju, očajni u nastojanju da održe tradiciju u poslijeratnom Japanu.


Poslušna preko svake mjere, Nori prihvaća osamu, boreći se s prirodnim znatiželjom i gorućim pitanjima o tome što se nalazi izvan zidova potkrovlja. Kupke koje izbjeljuju kožu, vojnička disciplina i kažnjavanje neposluha dio su svakodnevice do trenutka kada na imanje stiže novi član obitelji.
"

Ova knjiga me toliko uništila. Postoje stvari o kojima mi je jako teško čitati, a neke od njih su nasilje. U ovoj knjizi toga ima.

Stvarno se rijetko događa da želim uništiti knjigu, iskidati sve stranice i spaliti ju, ali kad se to dogodi, znam da u rukama imam užasno emotivnu knjigu koja će ostati sa mnom do kraja mog života. Bilo u mislima ili na polici. 

Jer to je ova knjiga. Emotivni vlak smrti koji će vas možda uništiti.

Nori ima užasan život. Majka ju je ostavila kod svojih roditelja koji su bili grozni prema njoj. Baka ju je tukla i tjerala da se kupa u posebnoj kupki kako bi promijenila boju kože jer je bila previše obojena za njihove standarde i onda su je još držali na tavanu, dalje od svih ljudi. Nori je prošla užasno zlostavljanje i mislila je da je ona kriva za sve to, mislila je da je to zaslužila svojim ponašanjem. To me prvo uništilo jer nije to zaslužila. Ona je bila samo dijete, dijete koje ništa ne razumije i vjeruje svojoj baki jer misli da joj želi samo dobro. 

Ne volim kad se ljudi tako ponašaju prema djeci. Ne mogu to gledat, ne mogu čitat o tome, jednostavno ne mogu to podnijeti.

Norin život se promijenio kad se doselio njezin polubrat. On je bio nasljednik i samim time mogao je utjecati na bakine odluke jer je ona htjela nasljednika. Tako je Nori napokon izašla s tavana i počela imati donekle normalniji život. 

Nakon toga Nori je doživjela još dosta nepravdi koje su me isto tako uništile. Nije imala lagan život, ali uspjela je pronaći neke prijateljice i to me malo razveselilo. 

Ova knjiga ima toliko tragedije u sebi, ali daje nam odličan pogled na svijet i na to kako je prije bilo u svijetu. Daje nam materijala za razmišljanje i zbog toga je ova knjiga odlična.

Stil pisanja je lagan. Uglavnom sve gledamo iz Norine perspektive, pa je viđenje na svijet pojednostavljeno. Knjiga se brzo čita i rečenice su sastavljene stvarno odlično.

Ova knjiga je remek djelo. 

Ja jesam malo emotivnija pa me neke stvari mogu uništiti, ali to ne treba utjecati na vašu odluku o čitanju ove knjige. Knjiga je stvarno izvrsna i dotaknut će vas na poseban i drugačiji način. Nakon čitanja ostat će još neko vrijeme s vama i neće vam baš dati mira, a to trebamo cijeniti kod knjiga jer rijetko koje knjige nas mogu tako osvojiti i toliko nam okupirati misli.

Što se tiče radnje, jako je malo stvari koje su mi se svidjele jer je Nori stvarno imala malo sreće ili je uopće nije imala. Ova knjiga me naučila da ne treba svaka knjiga imat sretan kraj i da će me neki kraj knjige boljeti. Ali apsolutno se isplatilo to naučiti jer mi je ova knjiga dala kraj koji mi je bio potreban. Iako nam se možda nekad radnja ne sviđa i nije nešto u čemu uživamo, svejedno je bitno pročitati ju. Jednostavno postoje knjige čija nas radnja osvoji, a postoje i one čija nam je radnja potrebna. Mene je ova knjiga oduševila, a radnja mi je bila previše tragična za moj ukus.

Knjiga je izvrsna i preporučila bih ju svima jer nam svima treba lekcija o tome kako se nalazimo u dobrom vremenu i kako trebamo biti zahvalni na životu koji imamo jer može biti još gore od trenutnog stanja. Preporučila bih ju svima jer nam je potrebno vidjeti kako ne završavaju sve knjige sretno i kako neki ipak ne dožive svoj sretan kraj, ali svejedno nisu odustali od života. Potrebna nam je s vremena na vrijeme knjiga koja će nas prodrmati.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...