Mater Dolorosa, Jurica Pavičić

RECENZIJA 

Izdavač: Stilus 

Moram vam priznati da nisam sigurna jesam li ikad ranije pročitala ovakav roman. Toliko toga se dogodilo i nekako, kao da ti događaji odražavaju stvarno stanje u našoj državi. Nisam sigurna kako da objasnim, ali stvarno su me oduševile neke stvari u radnji. Na prvu sam bila ogorčena ili ljuta, ali kad sam malo više razmišljala o tome, shvatila sam koliko to sve ima smisla. 

"U ranu jesen 2022. Split polako ispraća posljednje turiste pripremajući se za zimsku hibernaciju.

Mlada Ines Runjić sprema se za nedjeljnu smjenu na recepciji hotela u centru grada. Njezina majka Katja obavlja kućanske poslove uznemirena zbog susjeda koji je prisvojio zajednički prostor svih stanara i počinje ga pretvarati u vlastiti apartman. Policajac Zvone Carev žuri pak u napuštenu tvornicu zbog vijesti o pronađenom tijelu. 

Neće proći dugo dok se ne dozna da je riječ o tijelu sedamnaestogodišnje Viktorije Zebe, kćeri jedinici iz ugledne obitelji. I dok policija, pritisnuta bijesom javnosti, medija, ali i moćnih poznanika obitelji Zeba, užurbano pokušava privesti počinitelja, sudbine dotad međusobno nepoznatih ljudi zauvijek će se ispreplesti…"

Knjiga prati nekoliko likova. Cijelu radnju ispričali su nam Ines, Katja i Zvone. Katja je Inesina i Marijeva majka, a Zvone radi na slučaju ubojstva Viktorije Zebe.

Nešto što mi se na prvu nije svidjelo je to što se dosta brzo na početku otkrilo tko je počinio zločin. Odmah iz nekih dokaza koji su pronađeni, znalo se tko je ubio Viktoriju. Ovo vam moram spojlati kako bi neke druge stvari mogla napisati u recenziji. Ubojica je Mario. Iz njegovog ponašanja to se nikad ne bi shvatilo jer se ponaša kao da ga nije briga za svijet, kao da on nije dio toga svijeta. Lice mu izgleda jako bezosjećajno, kao da nije ni sretan ni tužan, ni uznemiren, doslovno ništa. Ali policajci su pronašli jako bitne dokaze. 

Kad su u dnevniku otkrili što su pronašli, Ines i Katja su znale što se događa i znale su tko je ubojica. Obje su bile jako uznemirene, ali dok je Ines u prošlosti prepoznala neke stvari koje su stvarno pokazivale da je Mario ubojica, Katja je to sve negirala i pravdala svog sina. 

Za Katju, Mario nije bio ubojica, a ako i je, morala ga je zaštititi. 

Policija je imala jednog osumnjičenog. U pitanju je bila osoba koja je već bila u zatvoru zbog silovanja, ali on je imao alibi. Bio je kod cure. Cura mu je pružila alibi, ali onda se policija potrudila da ju slomi i da se ona predomisli. Okrivili su njega bez čvrstih dokaza te mu je to uništilo život. Zvone je znao kako je sve to laž, ali nije mogao protiv nadređenih. 

Kad sam pročitala cijelu knjigu shvatila sam kako se moralo odmah saznati tko je ubojica jer se cijela ova radnja ne bi mogla razviti bez toga. Da nismo saznali da je to Mario, ne bismo mogli pratiti razvoj osjećaja kod Ines i Katje, zajedno s policijom vjerojatno bismo osudili onog silovatelja. Ali ovako, čitali smo priču koja se gradila baš oko tog podatka, tako da mi nije žao za spojlanje, svejedno biste to otkrili u otprilike prvih 100 stranica. 

Ova knjiga mi je bila baš zanimljiva upravo iz tog razloga jer mi je ovo prvi put da se susrećem s ovako nečime. Inače ubojica se otkrije na kraju knjige, završi u zatvoru i priča je gotova, ali ovdje ga pisac otkrije čitateljima odmah i vidimo kako se njegova obitelj osjeća oko svega toga.

Jako mi je bilo zanimljivo to što cijela ova knjiga predstavlja naše društvo, našu okolinu i po svemu ovome u problemu smo. Ines i Katja stavili su obitelj ispred svega i umjesto da zatvore nekoga tko bi mogao ponoviti taj zločin, oni njega spašavaju. Ines ne toliko očito, ali Katja se baš potrudila. Umjesto da pomognu policiji pronaći ubojicu, oni ga štite. Na neki način razumijem, on im je obitelj, ali u drugu ruku, on može ponovno učiniti tako nešto i onda bi i one snosile neku krivnju jer nisu odmah reagirale. 

Nešto što mi se nije svidjelo u ovoj knjizi je to što ima dosta teksta koji je nekako nebitan. Opisuju se neke stvari, prisjeća se prošlosti. Mislim, meni osobno je to bilo nebitno, ali moguće da sam samo propustila bit takvog teksta. Dosta mi je to otežavalo čitanje, ali na kraju sam se izborila s tim. 

Knjiga je vrijedna čitanja. Dobro je napisana i može nas baš zainteresirati za radnju. Radnja je meni odlična i stvarno nas neka razmišljanja ljudi mogu iznenaditi i ostaviti bez teksta. 

Nisam sigurna kome bih točno preporučila ovakvu knjigu jer nekako nije skroz kriminalistička kad se ubojica odmah sazna, barem meni nije, ali mislim da iz recenzije, nakon čitanja, ako vam se sviđa pročitajte, ako mislite da vam se neće svidjeti, nemojte.