U snovima držim nož, Ashley Winstead

RECENZIJA

Izdavač: Fokus

Zabavno mi je čitati o tome kako ljudi razmišljaju, što im prolazi glavom, kako se osjećaju, ali to postane jako čudno kad su likovi malo čudni ili malo bolesni. Meni i dalje bude zanimljivo, ali je čudno.

U ovoj knjizi su likovi malo bolesni, tj neki malo više neki malo manje te je u ovoj knjizi prikazano jedno jako toksično prijateljstvo. Ali ja sam toliko uživala u ovoj knjizi, a ako nastavite čitati saznat ćete zašto.

"Tijekom studija bili su nerazdvojni. A onda se neposredno prije njihove diplome dogodilo ubojstvo, brutalno i nikad razjašnjeno. Čvrsta veza kojom je dotad bila povezana grupica mladih ljudi te je noći naprasno prekinuta. Prerezana, kao škarama. 

Deset godina kasnije Jessica Miller planira trijumfalni povratak na elitno sveučilište Duquette. Napokon će je svi vidjeti onakvu kakvom i želi da je vide: kao samouvjerenu, sposobnu, megauspješnu, potpuno drugačiju od djevojke kakva je bila dok su dijelili studentske dane. 

Ali očito nisu svi bili spremni krenuti dalje. Na desetu godišnjicu diplome šestero prijatelja bit će prisiljeno, jedini pred drugima, na stol staviti sve karte, suočeni s vlastitim tajnama za koje su bili uvjereni da ih nikada neće morati izgovoriti naglas. 

Jer netko je od njih ubojica. 

Mora biti. Ma koliko god mislio da je dobro sakrio tragove."

Znate onaj osjećaj kad se nađete u novoj sredini i trudite se pronaći prijatelje, neko društvo, ali ne ide vam, pa se onda pojave neki ljudi koji vas prihvate i vi ih toliko zavolite da poželite da budu dio vašeg života sve dok vas smrt ne rastavi?

Nisam se našla u baš takvoj situaciji, ali išlo mi je jako teško s pronalaskom novih prijatelja i kad god bi me netko prihvatio takvu kakva jesam, ja nisam previše razmišljala o tome, nego bih jednostavno i ja prihvatila njih i postali bismo prijatelji. Često su takva prijateljstva bila toksična. 

Ja sam samo htjela da me netko prihvati, da imam nekoga za druženje, a rijetko kad sam gledala na one "crvene zastavice" koje su imali. Bila sam sretna što imam nekoga i to mi je bilo dovoljno. Trebalo mi je dosta vremena da prihvatim sama sebe i da se naučim ne ignorirati te crvene zastavice i da pustim u život samo one ljude koji mogu biti dobri za mene, one ljude koji čine moj život boljim. 

Glavni likovi ove knjige su se tako pronašli. Na početku studiranja zajedno su radili na jednom projektu i tako je došlo do formiranja grupice ljudi, čak su imali i ime za sebe, Sedmorka iz Istočne kuće. 

Svatko od njih imao je neku svoju manu, ali prihvatili su se međusobno i tako započeli svoje predivno prijateljstvo. Dobro, možda ne baš toliko predivno, ali bilo je nešto što su oni smatrali prijateljstvom.

Njihovo prijateljstvo je bilo toliko toksično. Ja nisam mogla prihvatiti da su oni prijatelji. Neki su bili u vezama, pa su varali partnere s nekim drugim iz te grupe, pa su se špijunirali, ucjenjivali, mrzili, a na kraju je netko od njih ubio nekog drugog iz grupice. Ne znam kako su se uopće smatrali prijateljima jer meni takve stvari nisu normalne među prijateljima. 

Ono što me najviše iznenadilo što je među njima bio sociopat. Osoba koja je mogla lagati, varati, biti nasilan bez nekih osjećaja kajanja, osoba koja je bila spremna ubiti i ne osjećati krivnju, a oni to nisu primijetili, što je još gore.

Priča je ispričana iz Jessine perspektive. Na neki način to ima najviše smisla jer je ona nekako bila dobra sa svima iz sedmorke, bila je dosta dobar sumnjivac i nekako je prošla kroz najviše toga. Mislim da bi bilo dobro da imamo više perspektiva, što na neki način dobijemo kroz nekoliko poglavlja, ali mislim da bismo bolje razumjeli likove i njihove odluke da je to bilo podjednako raspoređeno. 

U nekim trenucima mi je bilo teško pratiti priču jer nije linearno ispričana. Ima vraćanja u prošlost, pa prebacivanja u budućnost, pa malo s četvrte godine dođemo na drugu, pa onda na treću i dosta mi je bilo teško sve to povezati. Kroz poglavlje bih shvatila u kojem vremenu se taj događaj točno nalazi jer meni ni malo nije pomagalo pročitati na početku vrijeme događanja. Možda sam samo ja bila izgubljena u vremenu i prostoru, možda vama to neće biti problem, ali ako mislite da biste se mogli izgubiti, vrijedi voditi bilješke i pisati si neku vremensku traku.

Iznenadilo me tko je ubojica. Kroz cijelu knjigu sam nagađala i mislim da je u nekom trenutku svatko imao motiv da to učini i svatko je izgledao krivo, ali pravi ubojica i razlog me jako iznenadio. Nisam to očekivala, a na tako nešto nisam ni pomislila. 

Volim kad se tako kroz cijelu knjigu mijenjaju sumnjivci jer onda imam sve veću i veću želju za pročitati knjigu. Uzmem, čitam i ne stajem, a to mi je toliko predobro kad imam dosta slobodnog vremena.

Ova knjiga mi se baš svidjela. Dosta toga je bilo zanimljivo, iako postoje stvari koje mi nisu sjele, svejedno me oduševilo toliko stvari i stvarno sam uživala čitajući. Ako tražite neki dobar triler koji će vas izuti iz cipela i koji će vas osvojiti na neki poseban i drugačiji način, ovo je knjiga za vas. Vjerujem da možete pronaći nešto što će vam biti predobro.