RECENZIJA
Izdavač: Profil
Moji osjećaji vezani uz ovu knjigu su nekako pomiješani i nisam sigurna što točno mislim. Koliko god me knjiga povrijedi, emotivno, na kraju uvijek mislim da su te knjige odlične jer su izazvale takve emocije i to mislim za ovu knjigu, ali neke stvari mi se nikako nisu svidjele.
"Holly i Gerry imali su vrlo jednostavan plan: ostati zajedno do kraja života. Neki ljudi čekaju cijeli svoj život kako bi pronašli srodnu dušu. Holly i Gerry nisu dugo čekali. Vole se od djetinjstva, znaju sve jedno o drugome, završavaju jedno drugome rečenice. Ne odvajaju se. I nikako se ne mogu zamisliti jedno bez drugoga. No život je zamislio nešto drugo. Gerry je umro ostavivši Holly posve slomljenu, ali ostavio joj je i pisma. Po jedno pismo za svaki mjesec u godini. Svako je pismo potpisao riječima „P. S. Volim te“. Holly ih otvara i, čitajući ih, polako uspijeva stati na noge."
Holly i Gerry bili su sretni. Imali su nekih teških svađa, ali na kraju dana bili su sretni. Onda je Gerry umro i Holly nije mogla nastaviti sa svojim životom. Ne mogu ni zamisliti kakav je to osjećaj. Znam kako je kad si s nekim u vezi, misliš da ćeš ostatak života provesti s tom osobom i onda samo odjednom "želim da prekinemo jer te ne volim više". I onda odjednom nema više te zajedničke budućnosti. Sve što sam mislila da će mi biti budućnost toga više nema. Mogu misliti da je Holly bilo jedno milijun puta gore jer ona nije dobila nikakav izbor, njoj je muž razbolio i jednostavno ju napustio.
Ono što mi se nije svidjelo su neke rečenice koje je Holly pomislila. Nešto u smislu da je njezin život bezvrijedan bez Gerryja, da je ona stvorena samo zbog njega, da je ona disala samo zbog njega, da je smisao njezinog života bio Gerry. Ne želim da bilo tko tako razmišlja. Svatko od nas je ovdje s nekim razlogom, ali mislim da taj razlog nije druga osoba u ovom smislu. Razumijem da prolazi kroz užasno teško razdoblje, ali ne mogu preći preko takvih razmišljanja.
U redu je da se oporavlja mjesec dana, godinu dana, deset godina, svatko ima svoj način i svoje vrijeme, ali nikako mi nije u redu imati takvo mišljenje o sebi. Jedno je žaliti za drugom osobom, drugo je žaliti što postojiš dok te osobe više nema.
Osim toga, knjiga mi je bila baš lijepa. Bavila se s ozbiljnom temom, te su na odličan način prikazani osjećaji jedne mlade udovice. Iako se ne slažem u potpunosti s nekim stvarima i dalje su ti osjećaji bili jako čvrsti i jako detaljno opisani. Stvarno jako volim kad knjige mogu izvući toliko emocija iz mene, kad se nekog lika toliko dobro približi da zajedno s njim plačemo, da se zajedno s njim smijemo i takve pisce obožavam i uvijek ću obožavati takve knjige, iako me nekad malo živciraju.
Holly kao lik mi nije baš najbolje sjela. Teško mi je objasniti zašto, ali jednostavno nije. Svidjelo mi se što je nastavila sa svojim životom, iako joj je bilo teško i to ju čini iznimno hrabrom, ali osim toga, ne znam kakvo da mišljenje imam o njoj.
Knjiga mi se svidjela, ali i nije. Ako vam takvo razmišljanje Holly ne smeta, onda vjerujem da ćete jako uživati u knjizi. Brzo sam ju pročitala, uživala sam u knjizi i zbog toga vjerujem da će vam se knjiga svidjeti ako ju uzmete u ruke. Ako ste sumnjičavi, možete samo pogledati film, to je isto skroz okej.
P.s. razočarana sam zbog kraja. Nikako se nisam nadala da će knjiga tako završiti, očekivala sam nešto potpuno drugačije i zbog toga mi se nikako nije svidjelo kako je završila.
Za kraj malo citata:
- "Moći zagrliti onoga koga voliš kad god to poželiš - kakav je to luksuz!" (str. 317)
- "Ali Holly, nikome se život ne sastoji samo od savršenih, malih trenutaka. Da se kojim slučajem i sastoji, to onda više ne bi bili savršeni, mali trenutci. Bili bi normalni, uobičajeni. Da ne znaš za tugu, ne bi znala prepoznati sreću." (str. 324)
- "Zapamti samo - uspomene traju čitav život." (str. 352)
- "Kažu da ništa nije vječno, ali čvrsto vjerujem da za neke od nas ljubav živi i nakon što mi sami prestanemo živjeti." (str. 382)
Primjedbe
Objavi komentar