Preskoči na glavni sadržaj

Obitelj Trelawney, Hannah Rothschild

RECENZIJA


Izdavač: Mozaik

Zanimljiva je ovo knjiga. Čitanje na početku mi je išlo jako teško i bila sam uvjerena da koliko god ju čitala, nikad ju neću završili. Sama sam sebi rekla da ću pročitati do negdje 100. stranice i nakon toga odustati, ali nakon toga sam pročitala još malo, pa još malo i onda mi se knjiga počela sviđati pa sam ju dovršila jako brzo. 

"Život u starom dvorcu zvuči bajno! No što ako je taj dvorac prepun podivljalog bršljana, šišmiša i propuha, bez velikog dijela krova i centralnog grijanja? 

U jednom takvom zdanju živi obitelj Trelawney: nesuđeni pjesnik Kitto koji sanja o izgubljenoj ljubavi, njegova premorena supruga Jane, njihovo troje djece, pas, Kittovi ostarjeli roditelji koji još uvijek inzistiraju na redu i običajima te buhama opsjednuta teta Tuffy. Neočekivano pismo fatalne Anastasije pokreće lavinu događaja i tjera Jane da ponovno udruži snage s nekadašnjom najboljom prijateljicom i šogoricom Blaze. Zajedno, Jane i Blaze otkrit će da kuća (pa bila ona i basnoslovan dvorac) nije ono što drži obitelj na okupu."

Razumijem da na početku ide upoznavanje s likovima, da se pokušava dočarati stanje likova, mjesta gdje se nalaze i tako to, ali to je zamorno ako traje predugo. Previše likova se spominje na početku, teško je pratiti tko je tko, ali kasnije već sve bude jasnije i lakše.

Pretpostavljam da cilj ove knjige nije bilo napraviti veliku dramu, ali nekako opet imam osjećaj da je bilo toliko materijala za dobrim zapletima, raspletima i stvarno jako velikom dramom. Dogode se neke šokantne stvari, ali ostane samo na tome, kao dogodilo se i to je to. Ja volim dramu, pa mi je sve to bilo malo nedovršeno. 

Svidjelo mi se što ima matematike, financija i tako nekih pojmova koje sam taman učila ove godine. Iz tog razloga, Blaze mi je bila najdraži lik. Pametna je, nadarena i bavila se ulaganjem. Bilo mi je baš zabavno što tako donekle razumijem što se događa i što mi je jasno o čemu priča. Možda će zbog toga biti nezanimljiva ljudima koji ne razumiju o čemu priča, kao što je meni Tuffy bila. Nemam pojma biologiju pa mi ništa nije bilo jasno.

Bila mi je zanimljiva i Blazeina ljubavna priča. Očekivala sam da će to bili malo bolje razrađeno, ali razumijem da nije bio fokus na tome, ali svejedno mi je žao jer volim ljubavne romane i takve stvari me vesele.

Koliko sam ja shvatila fokus je bio na dvorcu. Čak ne toliko na njegovim stanovnicima, nego na dvorcu. Kako je dvorac utjecao na njih, kako je život plemića mijenjao njihov život i tako dalje. Jane se trudila održati dvorac na životu dok je Kitto gubio novce koji su im bili potrebni za život. 

Živcirala me bivša grofica jer se ponašala tako kako se ponašala. Njoj je dvorac bio bitan, ali nije morala biti toliko neugodna i bezobrazna prema ljudima koji nisu plemstvo. Bila mi je nekako čudna i nije mi nikako sjela jer se ponašala prema drugima bez poštivanja.

Ako ste počeli čitati ovu knjigu i zapeli, slobodno se potrudite pročitati do kraja. Neće biti previše oduševljeni, ali nećete se ni razočarati. Vjerujem da knjiga ima potencijala i stvarno je odlično napisana, ali nije nešto što ja inače čitam i zbog toga se nije meni svidjela. Možda ćete vi dobiti drugačiji dojam. Ako ste razmišljali da ju kupite, nemojte da vas moje riječi obeshrabre jer ćete možda propustiti odličnu knjigu koja bi vam se jako svidjela.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...