Male žene, Louisa May Alcott

RECENZIJA

Izdavač: Iris Illyrica

Moram vam priznati nešto odmah na početku. Nekad prije, netflix mi je bio predložio film Male žene i uz malo premišljanja, pogledala sam ga. Ne volim inače prvo gledati filmove pa čitati knjige, ali dopustila sam si to ovog puta. Film je bio odličan i nakon toga imala sam veliku želju pročitati knjigu.

Moja želja me dovela do toga da sad pišem recenziju za ovu predivnu knjigu koja je osvojila moje srce. Moje srce nije teško osvojiti, stvarno me raduje i oduševljava puno toga, ali ova knjiga će ostaviti poseban trag.

Radnja ovog svevremenskog klasika smještena je u miran gradić savezne američke države Massachusetts, a prati odrastanje četiriju sestara: Meg, Jo, Beth i Amy. Priča započinje dok njihov otac služi kao vojni kapelan u Američkom građanskom ratu, a pred djevojkama je težak zadatak: očuvati zajedništvo i toplinu obiteljskog doma, pobijediti svoje mane i slabosti te iz zaigranih djevojaka stasati u ozbiljne mlade žene. U izazovima s kojima se na tom putu susreću podupire ih i savjetuje majka, koja se, unatoč skromnim uvjetima u kojima žive, trudi prenijeti im istinske životne vrijednosti.

Priča prati četiri sestre: Meg, Jo, Beth i Amy. Svaka od njih je drugačija i posebna na svoj način. Odgajala ih je ista majka, ali neka od njih je previše stidljiva, a neka previše divlja. Svaka ima svoje dobre strane i svoje loše strane, što je očekivano od likova. Meni je najdraža Jo. Ona voli čitati i pisati i tu sam se odmah povezala s njom, ali kroz knjigu vidjela sam koliko toga nam je zajedničko. Ona isto zna nekad pretjerano reagirati, zna se jako naljutiti, ali brzo oprostiti. Svidjelo mi se kako se odnosi prema svojim sestrama, ali svidio mi se i njezin odnos s Lauriejem, kojeg je ona zvala Teddy. 

„Sjedila je ondje i razgovarala s njim prisno kao da ga cijeli život poznaje jer ljubav nas oslobađa straha, a zahvalnost nadvladava ponos.“

Oni su bili odličan prikaz muško-ženskog prijateljstva. Svakodnevno su se družili, voljeli su se ali nisu bili ništa više od prijatelja. Iako je Teddy razvio neke osjećaje prema Jo, ona je ostala kod svojih stavova i gledala je na njega samo kao na prijatelja. Oni mogu biti jako dobar primjer svim muško-ženskim prijateljstvima zato što nisu dozvolili da ih romantična ljubav razdvoji. Čak i kad je Teddy izjavio svoju ljubav Jo, na kraju je prešao preko toga, oženio drugu djevojku a Jo mu je ostala prijateljica. Jako mi se svidjelo što su oni imali.

Jedna od stvari koja mi se jako svidjela u ovoj knjizi je međusobni odnos među sestrama. Stvarno su na razne načine pokazivale koliko vole jedna drugu i koliko im je stalo do te ljubavi i odnosa. Postojali su i neki parovi, odnosno mlađe sestre su pronašle uzor u starijima i tako su Meg i Amy razvile bolji odnos te Jo i Beth. Kad im je trebala utjeha, otišle bi majci ili jedna drugoj. Mogle su računati jedna na drugu, pa čak i kad se posvađaju.

Gospođa March mi je genijalna. Dok je njezin muž u ratu i bori se za državu, ona je kući i odgaja četiri zahtjevne kćerke. Uvijek im je na raspolaganju i trudi se naučiti ih pravim vrijednostima. Svaka od njih ima posebne potrebe i suočava se s posebnim problemima. Svakoj od njih trudi se dati savjet koji bi im najbolje odgovarao i koji bi im najbolje mogao pomoći, a sve četiri djevojke kad god trebaju savjet dolaze k njoj jer znaju da će ih saslušati i potruditi se pomoći. Djevojke cijene njezine riječi i uvijek se osjećaju bolje nakon razgovora s majkom. 

Taj odnos koji one imaju s majkom mi je predivan. Znaju da joj mogu vjerovati i spremne su obratiti se njoj čak i kad im je to užasno teško. 

Ova knjiga mi se stvarno svidjela. Ostavila je veliki utisak na mene i vjerujem da ću se nekih stvari prisjećati ostatak života. Neki trenuci u knjizi su mi ostali u pamćenju. Rado bih vam rekla, ali u pitanju su veliki spojleri na koje niste spremni. Toliko toga me pogodilo, na nekim dijelovima sam se smijala, dok sam na drugim dijelovima plakala. 

Ova je knjiga jako teška za čitanje. Ljudi nekad očekuju previše, a nisu spremni do kraja pročitati knjigu. Stil pisanja je takav da je nekad jednostavno teže pročitati neke odlomke, ali na kraju se isplati pročitati. Svima bih savjetovala ako već krenu čitati, da ne odustanu. Ne znaju što propuštaju ako ne dođu do posljednje stranice. Iako mi je nekad išlo sporije s čitanjem, na kraju sam uživala u svakoj pročitanoj stranici. Ne bih ju preporučila svima baš zato što je stil pisanja takav kakav je, ali meni to nije smetalo. Ali ako imate želju pročitati ovu knjigu, onda ju definitivno pročitajte! Samo nemojte odustati ako vam bude trebalo malo duže vremena za čitanje.

Citati:

• "Sirota se Meg rijetko žalila, no osjećaj nepravde ponekad ju je činio ogorčenom jer još nije shvaćala koliko je bogata upravo onim blagoslovima koji čine život sretnim." (str. 45)
• "Sjedila je ondje i razgovarala s njim prisno kao da ga cijeli život poznaje jer ljubav nas oslobađa straha, a zahvalnost nadvladava ponos." (str. 72)
• "Posjeduješ brojne talente i vrline, no nije potrebno da se razmećeš njima jer umišljenost kvari i najveće genije." (str. 78)
• "Budi oprezna i moli, draga; nikad se nemoj umoriti od nastojanja i nikad nemoj pomisliti da je tvoju manu nemoguće pobijediti." (str. 86)
• "Njegova ljubav i briga neiscrpne su i nepromjenjive, nitko ti ih ne može oduzeti, a mogu ti postati izvor doživotnog mira, sreće i snage." (str. 89)
• "To je sasvim prirodno i prilično bezazleno, sve dok divljenje ne postane strast i navede te da činiš budalaste stvari koje ne priliče jednoj djevojci. Nauči prepoznati i cijeniti hvalu koja nije isprazna, Meg, i pobuđivati divljenje izvanrednih ljudi skromnošću, a ne samo ljepotom." (str. 105)
• "Odredite si sate za rad i sate za igru i neka vam svaki dan bude istovremeno i koristan i ugodan. Mudro raspolažite svojim vremenom, time ćete dokazati da razumijete njegovu vrijednost." (str. 128)
• "Ako ljudi zaista žele otići onamo i spremni su cijeloga života pokušavati, mislim da će uspjeti jer ne vjerujem da postoje brave na tim vratima ili ih čuvaju stražari. Uvijek zamišljam kako će nas na dolasku dočekati blistava bića koja pružaju ruke sirotom Kršćaninu koji stiže rijekom." (str. 151)
• "Uvijek postoji svjetlo u tami." (str. 173)
• "Ako je život često ovako težak, ne znam kako ćemo ga izdržati." (str. 195)
• "Jako je mudro imati mjesto na koje se možemo povući u tišinu kad nas nešto muči ili žalosti. Život obiluje teškim razdobljima, ali lakše ćemo ih izdržati ako znamo gdje zatražiti pomoć." (str. 207)
• "Bogatstvo zacijelo dobro dođe, no i siromaštvo ima svojih svijetlih strana, a jedna od slatkih prednosti neimaštine jest istinsko zadovoljstvo koje proistječe iz predanog rada, kako intelektualnog tako i fizičkog, jer upravo nadahnuću koje proizlazi iz nužde dugujemo polovicu mudrih, lijepih i korisnih blagoslova ovoga svijeta. (str. 277)
• "Voljela bih da i ja mogu, kao ti, s lakoćom ugađati ljudima raznim sitnicama. Padnu one meni na um, ali zahtijevaju previše vremena, pa zato čekam priliku da drugima učinim kakvu veliku uslugu kako ne bih morala raditi one male. No čini mi se da te sitnice na koncu najviše vrijede." (str. 303)
• "Na udarac je uvijek najbolje uzvratiti poljupcem, premda to ponekad nije lako." (str. 309)