Preskoči na glavni sadržaj

Ubojičin učenik, Robin Hobb

RECENZIJA


Izdavač: Lumen

Neke knjige nas privuku sadržajem koji je na koricama, neke nas privuku izgledom, a neke nas privuku i sadržajem i koricama, pa jedva čekamo pročitati takve knjige. Na mene je tako djelovala ova knjiga. Izgledom oduševljava, a sadržaj s korice mi odaje puno drame, odaje mi magiju i dobrih zapleta. Zato sam morala pročitati ovu knjigu. Mogu vam reći kako je ova knjiga ispunila moja očekivanja.

"U Jelenjoj Tvrđi, prijestolnici Šest Vojvodstava, stari ratnik Burrich odgaja Fitza za pomoćnika u kraljevoj konjušnici. Fitz je izvanbračni sin princa Chivalryja koji se zbog nečasne veze s njegovom majkom odrekao prijestolja i povukao u osamu. No kralj Shrewd, Chivalryjev otac, jednog dana odluči uzeti mlado kopile pod svoje. Fitzov se život stubokom promijeni. Danju ga uče otmjenim manirama kraljevske obitelji, a noću ga Chade, kraljev polubrat, poučava umijeću savršenog umorstva. Fitz je izabran, postao je Kraljev čovjek, ubijat će za Kralja i kraljevstvo, nečujno i bez svjedoka. Iako ugrožava princa Regala, pretendenta na prijestolje, Fitz je ključna osoba za opstanak kraljevstva jer njegovom krvi kola nasljedna magija loze Farseer, darovitost zvana Opsjena. Podanici kralja Shrewda u stalnoj su opasnosti od pohoda pljačkaša s Crvenih brodova – strašnih ratnika koji haraju morskom obalom i za sobom ostavljaju žrtve lišene svake ljudskosti – a Fitz se ubrzo naglavce baca u bitku za vlastiti život i sudbinu svojih voljenih…"

Knjiga započinje s Fitzovim prisjećanjem na njegov život. U jako ranoj dobi, doveden je kod svog oca, koji se odrekao prijestolja, ali ga nije prihvatio, a on je pao na brigu Burricha koji je konjušar. Od samog početka nije raslo cvijeće za našeg glavnog junaka, ali bez brige, neće ni kasnije biti bolje.

U ranoj dobi, saznao je za opasnu moć koju posjeduje. Kako se zbližio sa psom Njuškom, saznao je za Zaumlje. To je moć životinjske krvi, kao što Opsjena dolazi od kraljevske loze. Daruje moć životinjskog govora, ali s vremenom osobu pretvara u životinju. Kasnije, Fitz je shvatio da u njemu ima i Opsjene. Opsjena je najjednostavnije objašnjeno prenošenje misli od jedne osobe do druge. Možemo vidjeti kako Fitz na sebi ima i darove i prokletstvo. Obje moći će mu u jednim trenucima pomoći, a u drugim trenucima odmoći.

Prave avanture s Fitzom počinju kad ga je Chase počeo učiti o ubijanju. Fitz je tako postao kraljev čovjek i nije ni slutio koliko će imati važan utjecaj na cijelo kraljevstvo. U tim druženjima s Chaseom je naučio korisne stvari koje će mu jednog dana pomoći s njegovim poslovima i zadaćama.

Radnja je odlično osmišljena. Svaki detalj je stavljen na pravo mjesto i tako s tim detaljima dolazimo do napetih dijelova zbog kojih ne možemo ispustiti knjigu iz ruke. 

Svidjelo mi se kako su neki likovi utjecali na Fitza. Bilo je zanimljivo vidjeti ga u interakcijama s različitim ljudima. Bio je iskren s Chaseom, ali nije mu rekao za Zaumlju. Burrich mu je bio kao otac, brinuo se o njemu i učio ga ono što je znao. Burrich se zaštitnički odnosio prema Fitzu, ali isto tako bi i Fitz sve napravio da pomogne Burrichu. Kad nisu pričali, bilo mi je baš žao obojice. Bilo mi je teško za čitati kako Fitzu nedostaje Burrich, a ne može razgovarati s njim. Bio mi je zanimljiv i odnos Verityja prema Fitzu. On ga je prihvatio kao sina svog brata i ponašao se kao stric. Fitz je poštovao Verityja i gledao ga je kao svog kralja. Definitivno mi je najdraži odnos između Fitza i Lude. Luda je jako zanimljiv lik i meni jedan od dražih. Bilo je teško shvatiti njegov zagonetni govor, ali bilo je jako lijepo što je pomogao Fitzu i spasio ga od nekih problema. 

Jako mi se svidjelo što su imena u knjizi imala značenje. Svaki je lik živio u skladu s onim što njihovo ime znači i to mi je bilo baš zabavno. Bilo mi je teško sjetiti se toga svaki put kad pročitam nečije ime. Tek kad bi likovi napravili nešto što bih mogla povezati s njihovim imenom, sjetila bih se toga.
"Postoje dvije predaje o običaju davanja takvih imena kraljevskim izdancima da ona daju naslutiti vrline ili sposobnosti. Najproširenija predaja tvrdi da ta imena na neki način obvezuju; to jest, kad se ime nadjene djetetu koje će se vježbati u Opsjeni, nekako Opsjena stopi to ime s djetetom, i dijete ne može ništa drugo učiniti nego rasti da bi pokazalo vrlinu koju je njemu ili njoj pripisalo ime." 

Knjiga mi je ispočetka bila jako teška za čitati. Radnja je jako polako išla, trebalo mi je dosta dugo da dođem do onog napetog dijela. Ali isplatilo se nastaviti čitati. Čim počne taj zabavni i napeti dio, knjiga postaje odlična. Ovo ispočetka je bitno za priču i moramo taj dio pročitati kako bi ovaj dio kasnije imao smisla i kako bi ostatak knjige bilo odlično.

Čak iako je taj dio na početku bio težak za čitanje, najteže mi je pala poduka koju je Fitz prošao kako bi ovladao Opsjenom. Bilo mi je teško čitati o zlostavljanju koje su prošli Fitz i njegovi vršnjaci zbog nekog lika koji si je umislio da je netko bitan, a zapravo nije. Samo je slučajno jedini koji može biti učitelj. Svaka vrsta nasilja mi teško pada zato što sam jako osjetljiva, ali posebno mi teško pada zlostavljanje. Jedno je kad netko umre brzom smrću i to pročitam, a jedno je kad čitam dosta dugo o patnji kroz koju netko prolazi. Najgore je što su ta djeca mislila da zaslužuju to zlostavljanje jer nisu dovoljno dobro trpjeli, jer nisu bili dovoljno dobri učenici. 

Koliko god su mi neki dijelovi bili teški za čitati, knjiga je bila odlična. Znam da su mi neke stvari teže pale jer sam takva osoba, jer mi se sviđa drugačiji stil pisanja, ali ne trebate zanemariti sve dobro što sam napisala. Vjerujem da će mi ostatak serijala biti još bolji i kako ću uživati u čitanju drugog i trećeg dijela. Jedva čekam saznati što se dalje dogodilo s Fitzom i kako je on nastavio svoj život nakon svega što se dogodilo na kraju. 

Citati:

  • "(...) Njezine su ambicije uvijek nadmašivale sposobnosti.« Zastao je i izravno pogledao Regala. »Kod članova kraljevske obitelji to je slabost koja je najviše vrijedna žaljenja.«" (str. 58)
  • "Ima jedna izreka, dečko, i trebaš se nje sjetiti u svakoj situaciji, ne samo u ovoj: učenje nikada nije loše. Čak ni učenje kako se ubija nije loše. Niti dobro. To je samo nešto što se uči, nešto čemu te ja mogu naučiti, to je sve." (str. 83)
  • "Ponekad se umorim od toga da ne idem lakšim putem." (str. 87)
  • "Mnoge zatvore mi sami stvaramo. Čovjek također stvara vlastitu slobodu." (str. 115)
  • "Ali tako je to; ponekad sreća prati djecu i luđake." (str. 182)
  • "Postoji u južnim krajevima izreka da je istina u vinu. Trunak nje mora biti i u pivu." (str. 212)
  • "Podsjećajući se da bi te »sluge« mogli biti višega roda nego ja, prema njima sam se ponašao veoma udvorno i poslije sam se pitao nije li to možda tajna dobro usklađena kućanstva - da se sa svima, slugama ili članovima kraljevske obitelji, postupa na jednako ljubazan način." (str. 394)
  • "Ne može biti nesporazuma gdje uopće nema razumijevanja." (str. 399)


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...