Preskoči na glavni sadržaj

(Ne) sretna obitelj, Shari Lapena

RECENZIJA


Izdavač: Mozaik

Ova knjiga me jako iznenadila. Počela sam ju polagano čitati, ne očekujući takve tajne i zaplete, pa me to sve jako iznenadilo i oduševilo. Obožavam kad se tako neke stvari polako saznaju, kad nas pisac drži u neizvjesnosti i polako nam daje dio slagalice kako bismo sastavili kompletnu sliku. Svaki detalj bio je dio slagalice, a konačna slika nam je otkrila tko je ubojica. Možda u nekim trenucima mislite da se neće otkriti tko je počinio ubojstvo, ali bez brige, dobijemo tu informaciju.

"Brecken Hill u New Yorku samo najimućniji mogu zvati domom. Fred i Sheila Merton jedni su od njih. Ali njihovo je bogatstvo slaba zaštita kada se nađu na meti brutalnog ubojice nakon uskršnje večere sa svoje troje odrasle djece. Sada će svako od njih naslijediti milijune.

Oni nikad nisu bili sretna obitelj, zahvaljujući prkosnom ocu i majci koja ih je zanemarivala. Je li netko od njih puknuo te kobne noći? Ili se uljez ušuljao i utažio svoje najgore porive? Mora da je tako, jer znali biste da je netko od vaših najbližih psihopat. Zar ne?"

Priča prati nekoliko glavnih likova. Pokušat ću vam sad riječima skicirati odnose između njih. Fred i Sheila su ubijeni bračni par. Njihova djeca su Dan, Catherine i Jenna. Fredova sestra je Audrey. Audreyeina najbolja prijateljica je Ellen koja je radila za Freda i ima kćer Rose koja je bila najbolja prijateljica Catherine. Dan ima ženu Lisu, Catherin muža Teda i Jenna ima prolaznog dečka Jacka. Ukratko to su likovi koji su bitni za radnju. 

Knjiga započinje Uskršnjom večerom koja završi loše. Svi se posvađaju i idu kućama što brže. Ali nekim likovima tu noć ne završava. Možda ipak pronađu svoj put nazad do obiteljske kuće.

Malo sam ljuta što sam se povezala s likovima. Svi su bili bolesni, imali su malo psihopatske krvi u sebi, ali svejedno su mi neki likovi prirasli srcu. Osjećala sam gađenje prema Fredu jer je zlostavljao svoju djecu, osjećala sam ljutnju prema Sheili jer je ignorirala svoju djecu, ali najviše sam osjećala tugu prema toj djeci. Imali su teško djetinjstvo i zbog odgoja svojih roditelja su postali to što jesu. Postali su pohlepni, nezasitni, proračunati i okrenuti samo sebi. Žele samo sebi najviše, milijuni im nisu dovoljni i ne žele to podijeliti jedni s drugima, a kamoli s nekim tko nije jedan od njih.

Iako su se ponašali tako kako jesu, čitajući o njihovim životima bilo mi ih je žao. Bilo mi je užasno kad su svi razmišljali samo o bogatstvu i nasljedstvu, ali svejedno mi ih je bilo žao.

Dan je prošao najgore. Njega je otac najviše mučio svojim stavovima, izgubio je posao zbog oca i zbog oca se našao u problemima. Bilo je tužno vidjeti kako se on i Lisa muče i kako im je teško, ali isto tako bilo je malo ružno što su razmišljali samo o novcima kad su saznali za ubojstva.

U zaključku, povezala sam se s njima zbog tuge. Nikako nisu dobre osobe, samo su prošli jako loše u djetinjstvu.

Audrey mi je bila jedna od zanimljivijih likova. Ona je od početka vjerovala kako je ubojica netko od djece. Znala je neke užasne tajne koje je Fred imao i znala je kako on ima određene psihopatske crte. Zbog svoj djetinjstva s Fredom, znala je što bi njegova djeca mogla učiniti te se na razne načine borila da to dokaže. Htjela ih je okriviti, posebno zato što su joj s tim ubojstvom oduzeli mogućnost za luksuznim i lagodnim životom.

Svaka tajna u ovoj knjizi bila mi je zanimljiva na svoj način. Polako se sve otkrivalo i trenuci za otkriti nešto su bili idealni. Neću vam otkrivati te tajne jer ne trebate to saznati preko mene. Morat ćete sami pročitati knjigu kako biste to sve saznali. Samo htjela bih prokomentirati kako sam nešto iz šale pretpostavila i na kraju je ispalo tako. Jedna stvar koja me trebala najviše iznenaditi me nije toliko iznenadila jer sam gledala previše sapunica. 

Meni se ova knjiga baš svidjela. Svidjelo mi se biti napeta cijelo vrijeme. Ne znam za vas, ali kad su tako neki napeti trenuci, ja moram sjediti jer jednostavno ne mogu napeta ležati i tako čekati da se nešto dogodi. Dok sam čitala ovu knjigu cijelo vrijeme sam sjedila! Sjedim, čitam i ne vjerujem što se sve događa. 

Jako volim te razne drame koje nam trileri mogu dati. Baš uživam u svemu tome i drama u trilerima je drugačija nego drama u ljubavnim knjigama. Nije isto, ali obje drame mi se sviđaju.

Ja vam samo mogu reći da ako volite trilere pročitajte ovu knjigu. Također, ako vas zanimaju knjige o psihopatima, također bih vam preporučila ovu knjigu jer ima stvarno upitnih trenutaka kad se zapitate ponašaju li se stvarno tako neki ljudi.

Za kraj vam ostavljam dva kratka citata, ostalo što sam bilježila bili su napeti trenuci, a to vam ne želim citirati zbog spojlera.  

  • "No to je zapravo i smisao maštarija, one su po samoj definiciji nerealistične." (str. 22)
  • "Reći ću ti nešto o očekivanjima. Bolje ih je nemati. Jer ćeš se na kraju razočarati." (str. 33)



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pedeset riječi za kišu, Asha Lemmie

RECENZIJA Izdavač: Mozaik Ovo mi nije najdraža knjiga ove godine, ovo mi nije najdraža knjiga ikad, ali zato je ovo knjiga kojoj ću se vraćati, bilo u mislima ili čitanjem. Ova knjiga vas može promijeniti. Može vas učiniti boljom osobom, može vas učiniti sretnijima, a opet, može vas baciti u depru iz koje ćete se teško izvući. Isplati se riskirati i pročitati ju. Isplati se uzeti u ruke i dopustiti da vas promijeni.  "Kyoto 1948., plavi automobil parkiran pred plemićkom vilom, očajna majka koja ostavlja djevojčicu prisiljenu obećati da će zauvijek biti poslušna. Ostatak života ta ista djevojčica samu će sebe spašavati tako što će uvijek iznova to obećanje kršiti. Kao izvanbračno dijete japanske aristokratkinje i afroameričkog vojnika, Nori od rođenja nigdje ne pripada. Iako su je djed i baka uzeli k sebi, učinili su to samo kako bi je sakrili, užasavajući se mrlje na carskom rodoslovlju, očajni u nastojanju da održe tradiciju u poslijeratnom Japanu. Poslušna preko svake mjere,

Ti me ne razumiješ, dr. Tara Porter

 Recenzija  Izdavač: Stilus  Ovo je jedan ženski vodič. Znam, mi žene smo često privilegirane kad se tiče knjiga. Dobili smo i knjigu Žene koje  previše osjećaju, ali teško da ćete naći knjigu Muškarci koji previše osjećaju. Zato smo mi djevojke u puno boljoj poziciji i nas je puno lakše za razumjeti jer dajemo svima priliku da pročitaju o tome. “ Nikada prije djevojke i mlade žene nisu imale toliko slobode i izbora kao danas. Ali nikada prije nisu bile ni suočene s toliko zahtjeva i očekivanja – bilo da si ih nameću one same ili da to čini njihova okolina. Neke stvari za djevojke i mlade žene kreću se u dobrom smjeru, ali neke druge krenule su po zlu. Problemi s mentalnim zdravljem među tinejdžericama i mladim ženama u strašnoj su uzlaznoj putanji: samoozljeđivanje među djevojkama u dobi od 16 do 24 godine skočilo je sa 6 posto u 2000. godini na današnjih oko 20 posto. Na koji se način današnje tinejdžerice i djevojke mogu nositi s ovim životnim razdobljem? Postoji li uopće jednoznača

Taoci, Clare Mackintosh

 Recenzija  Izdavač: Mozaik  Nekad smo tako sigurni u svoje postupke. Uvjereni smo kako mi ne bismo nešto napravili, uvjereni smo kako je netko postupio krivo, a onda se mi nađemo u takvoj situaciji i postupimo baš onako kako smo rekli da nećemo.  "Mina se pokušava usredotočiti na svoj posao domaćice leta na prvom izravnom letu od Londona do Sydneyja. No, poteškoće s kojima se susreće pri podizanju svoje petogodišnje kćeri i pukotine koje se počinju nazirati u njezinu braku dodatno joj otežavaju zadatak. Ali tek što se zrakoplov vine u zrak, Mina dobiva jezivu poruku od anonimnog putnika koji neće dopustiti da stignu na svoje odredište u jednom komadu. Upute koje slijede spasit će život tvojoj kćeri. Tko god napisao poruku predobro zna za što je spremna žrtvovati cijeli svijet i kako je natjerati na suradnju. Kad započnu ubojstva putnika, Mina mora odlučiti koga spasiti. Stotine putnika ili živote svoje kćeri i muža zatočenih u vlastitu domu? Dvadeset je sati do Sydneyja. Štošta s