Preskoči na glavni sadržaj

Vječni zaljubljenik, Yves Ivonides

RECENZIJA


Vječni zaljubljenik je životopis svetog Franje Asiškog. Knjigu je napisao Ivon Ćuk pod pseudonimom Yves Ivonides. Ivon Ćuk je hrvatski katolički svećenik iz reda franjevaca konventualaca.

Ovu knjigu sam pročitala iz više razloga. Svatko tko ju je čitao, pohvalio ju je, ali najviše sam ju htjela pročitati kako bih upoznala život ovog sveca. Ne mogu reći da sam znala previše o njegovom životu. Znala sam da je sveti Franjo bio sin trgovca iz Asiza, u mladosti je volio zabave, kasnije se obratio i osnovao tri reda. Ali to su sve neke površne informacije. Meni je cilj bio upoznati Franju.

I mogu reći da sam ga upoznala bolje uz ovu knjigu. Pročitala sam Cvjetiće svetog Franje i oni su nekako više kao legende i kao priče, ali ova knjiga mi je dala potpuno novo viđenje svetog Franje.

Franjo je bio sin trgovaca iz Asiza i imao je lijep život. Bio je bogat, okružen bogatim i utjecajnim ljudima, a što takvi ljudi rade? Zabavljaju se. Čak i tad, Franjo je pokazivao koliki je veseljak i koliko se voli zabavljati. Franji je bila bitna samo radost, tako da nije mario za potrošenim novcima u izlasku.

Sve do jednog trenutka. Nakon što mu se u crkvici svetog Damjana Isus obratio i potaknuo ga da obnovi Crkvu, Franjo prodaje stvari svog oca i odlučuje popraviti Crkvu, baš kako mu je Isus rekao.

Ali Franjo to naravno shvaća doslovno pa ide fizički popravljati Crkvu, ali to nije ono što je Bog tražio od njega. Dugo vremena nakon toga, kad Franjo okupi velik broj ljudi oko sebe koji žele slijediti njegove ideale, shvatit će da su njegova Manja braća bila bitna za popravljanje Crkve.

Ova knjiga mi je bila odlična. Stvarno sam uživala u svakoj pročitanoj stranici. Stil pisanja mi je bio nekako drugačiji od stila na koji sam navikla. Neke rečenice sam morala pročitati više puta da u potpunosti shvatim bit, ali to nije utjecalo na doživljaj knjige.

Svakom stranicom sve više sam bila oduševljena Franjinim djelima, načinom ponašanja i razmišljanjem. Bio je tako ponizan, dobar prema ljudima i ljudi su uživali u njegovim propovijedima. Pokušavala sam zamisliti Franjin meki i mili glas kako drži propovijed, pokušavala sam zamisliti da sam dio ljudi koji su došli slušati samo njega. I uživala sam.

„Sveti Franjo je bio doslovno zaljubljen u Ljubav, u Boga, u poniznost, poslušnost i siromaštvo, u sve što je lijepo i uzvišeno, u svijet i u sva Božja stvorenja. Zbog toga se čitav život ponašao opijeno, neuobičajeno i neobzirno, upravo kao neizlječivo zaljubljeni.“ Yves Ivonides

Oduševio me i način na koji je Ivon prikazao svetog Franju. Prikazao ga je tako lijepo, tako sjajno. Imala sam osjećaj kao da su oko Franje stalno neki ljudi koji su došli po savjet ili samo čuti njegov glas, da su oko njega razne ptičice koje cvrkuću i stvaraju dodatnu atmosferu uživanja. 

Najviše sam uživala u tome kako je Franjo cijelo vrijeme bio ponizan. Nije htio red, nije htio da ga ljudi prate, ali najviše od svega nije htio upravljati njima. A opet, snašlo ga je to i morao se pomiriti s tim. Ali vjerovao je Bogu, vjerovao je Njegovoj prosudbi kad mu je dao red, pa se potrudio pokazati im pravi put.

Njegov put bio je slijediti Isusa, živjeti Evanđelje i po Evanđelju. I uspio je u tome. On je možda mislio kako je mogao učiniti još toga, ali učinio je dovoljno.

Osnovao je tri reda, franjevce ili Red Manje braće, klarise ili Siromašne gospođe i Franjevački svjetovni red. A ja, kao framaš, dio sam Frame. Frama je bratstvo mladih koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje po primjeru svetog Franje. Također Frama je pomladak Franjevačkog svjetovnog reda i oduševljena sam što sam dio ove velike predivne obitelji.

Sveti Franjo može biti odličan primjer mladima, ali isto tako može biti odličan primjer i starima. Svojim životom dao nam je odličan primjer. Pokazao nam je kako od zabava i ludovanja i velikog bogatstva doći do prosjačkog štapa i prave istinske radosti. Sveti Franjo može nam pomoći s našom osobnom vjerom, može nam pomoći sa životom, samo mu trebamo dati priliku.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Saten i dragulji, Sara Škrobo

 Recenzija  Izdavač: Alfa  Ovo je baš ona vrsta knjige koja mi je trebala. “ Sofija Filipov je zatočena. Život u klasnome društvu pod čizmom nemilosrdnoga diktatora ne nudi mnogo, stoga joj ostaju samo obitelj i jednoličan posao tipičan za kastu Plava. No sve će se promijeniti kada Sofija sazna da postoji način na koji može spasiti život svoga teško bolesnog djeda. Svijet izvan njezina gradića čini se pun nepoznatih mogućnosti, ali Sofija se ni u ludilu ne nada da će otkriti Trigiju, skrivenu magičnu pokrajinu gotovo potpuno izbrisanu iz kolektivnoga sjećanja. U jeku priprema za novu pobunu Sofija korača novim, nepoznatim putem na kojemu će se susresti s dotad nezamislivim gubitcima, neočekivanom ljubavi i ogromnim teretom na vlastitim leđima jer je upravo ona ključni dio nadolazeće borbe.” Ne znam znate li kakav je osjećaj kad uzmete neku knjigu u ruke, krenete čitati, jako vam se svidi i onda dođete do kraja. Osjetite tu neku praznoću u srcu i želite pročitati nešto tak...

Četvrto krilo, Rebecca Yarros

 Recenzija  Izdavač: Fokus na hit  Kad sam vidjela da će ova knjiga biti prevedena na hrvatski, bila sam toliko sretna. Cijeli booktok je pričao o ovoj knjizi i jako mi je drago što ju je netko uzeo prevesti. Onda sam jedva dočekala Interliber kako bih ju mogla dobiti. A onda sam ju uzela u ruke. Tada mi je život bio promjenjen. “  Dobro došli u surovi i elitni svijet vojnog učilišta za jahače zmajeva. Dvadesetogodišnja Violet Sorrengail trebala je pohađati Kvadrant pisara i živjeti mirnim životom okružena knjigama. Međutim, njezina majka, ujedno nemilosrdna generalica zbora, naredila je Violet da se pridruži stotinama kandidata koji teže završiti po život opasnu obuku i postati elita kraljevstva: jahači zmajeva. A kad si sitna, niska i krhka, smrt vreba iza svakog ugla… jer zmajevi se ne združuju s nejakim ljudskim bićima. Spale ih.  Kao da joj sve to nije dosta, Violet je trn u oku i prilično poželjna meta svima onima koji zamjeraju njezinoj majci krvavo gušen...

Dan kad sam naučila voljeti sebe, Maud Ankaoua

 Recenzija  Izdavač: Poetika  Mislim da me ova knjiga pronašla u savršenom trenutku. “ Uspješna odvjetnica Constance dobila je posao u prestižnom odvjetničkom uredu koji je dugo priželjivala. No iako se bliži četrdesetima, osjeća se krhkom i pati od manjka samopouzdanja. Zaljubljena je u Lucasa koji joj je obećao ostaviti suprugu i konačno biti s njom. Nakon što potpiše ugovor za novi posao, Constance otkriva da jedna stavka ugovora nalaže itekako neobičan probni rok tijekom kojeg će doživjeti još neobičnije iskustvo. Primorana je napustiti svoju zonu komfora, ali nasreću, u svemu tome podržavaju je njezini prijatelji. Izazov u koji će se upustiti itekako će uzdrmati njezinu sliku sebe same i ljubavi općenito.” Vjerujem da svatko od nas čita knjige nekako po osjećaju. Dobijemo dojam da bismo baš u tom trenutku trebali pročitati neku knjigu i onda ju uzmemo u ruke i otkrijemo da je trenutak savršen. A, ako vidimo da nije, ostavimo ju još neko vrijeme. Nekako knjige pronala...