Mrtvi glasovi, Katherine Arden

RECENZIJA

Izdavač: Mitopeja

Ova knjiga je bila tako jeziva. Ovo je drugi dio serijala Kobni kvartet. Prvi nastavak je Tijesni prostori i taj nastavak je bio o strašilima, farmi i još puno toga. Ali ništa od toga nije toliko jezivo kao duhovi.

Opet imamo tri glavna lika, Ollie, Coco i Brian. U prvom dijelu Ollie je nekako bila u sredini priče, ali ovog puta sve se nekako odvijalo oko Coco. 

Njih troje, zajedno s tatom od Ollie i mamom od Coco otišli su na zimovanje. Putem ih je zahvatila jaka mećava ali uspjeli su doći do odmarališta. Tijekom noći Ollie je sanjala san o bivšim stanovnicima odmarališta. I tu je cijela radnja počela.

Meni je ovaj dio bio puno strašniji od prvog dijela. I puno više mi se svidio. Priča je bila puno bolje razrađena i bilo je napetije nego u prethodnom nastavku. Uzela sam knjigu u ruke i nisam ju ispuštala do kraja. Stranica za stranicom, a kraj kao da je sve dalji. 

Bilo mi je jako lijepo za čitati o Coco. U prvom dijelu bila je nekako smotana, višak, a sad je bila glavni lik cijele priče. Prikazane su njezine misli, posebno o tome što misli o svojoj mami, o Ollie, njezinom tati pa čak i Jajetu. Prikazana je kao pametna djevojčica i to me baš oduševilo. Posebno mi se svidjela partija šaha.

I jako me oduševilo što su se spominjale neke knjige u ovoj knjizi. Brian je čitao knjigu Plovidba broda Zorogaza i to mi je bilo tako predobro jer je ta knjiga dio mog života. Mogla sam se povezati s likovima i dati im stvarnost. Ta knjiga i sam njezin spomen, ovaj horor koji im se događao, činio se stvarnijim. Jer ipak, čitao je knjigu koja stvarno postoji.

Jako su me osvojile zagonetko koje su glavni likovi morali riješiti. Ni u jednom trenutku nisam pomislila da će knjiga završiti na takav način. Naravno očekivala sam da će pobijediti, ali način pobjede bio mi je misterija. 

A jedan od tužnijih trenutaka mi je bio kad je Ollie izgubila. Nije shvatila prvu zagonetku pa je izgubila i ostala bez sata. Kao i svako dijete, srce joj je bilo ispravno, ali tražila je nemoguće. Njezin postupak je bio skroz ispravan kad gledamo iz očiju djeteta. Bila sam pretužna kada je shvatila da je prevarena i da je ostala bez najvrijednije stvari koju je imala. Ali nije se predala. Izgubila je sve, ali nije odustala. Oslonila se na sebe i na svoje prijatelje. Iako nije htjela da budu u opasnosti zbog nje. Nije tražila od njih da ju spašavaju. 

Nekad kroz knjigu bih zaboravila da su to djeca, da idu u šesti razred osnovne škole. Ali zaboravila bih zbog njihovih postupaka. Nekad se činilo da postupaju kao odrasli. Dok se u nekim situacijama stvarno pokazalo da se ipak radi o djeci. Takav razvoj likova je odličan. Ne možemo ni očekivati od likova da se cijelo vrijeme ponašaju onako kako priliči njihovoj dobi. Nitko se ne ponaša tako i ne bismo to trebali očekivati od likova u knjigama.

Ova knjiga mi se stvarno svidjela. Imala je nekih lijepih trenutaka, nekih tužnih, puno strašnih ali bila je baš slatka knjiga. Možda vama riječ slatka nema isto značenje kao meni i možda ne znate što znači kad je knjiga slatka, ali ova knjiga je baš slatka. Kao i za prvi dio, više bih ju preporučila mlađim generacijama, ali i  mi "stariji" možemo uživati u njoj. Ali strastveni ljubitelji horora ne bi trebali očekivati previše od nje. Nadam se da će vam se svidjeti i da ćete pokušati shvatiti zašto je ova knjiga slatka.