RECENZIJA
Izdavač : Znanje
Eleanor i Park je prvi roman za mlade autorice Rainbow Rowell. Objavljen je 2012. godine te prati dvoje mladih srednjoškolaca koji izmjenično pričaju priču.
Radnja se odvija 1986. godine te započinje Eleanorinim dolaskom u novu školu. Eleanor je bucmasta crvenokosa odjevena u neobičnu odjeću koja se na putu do škole susreće sa zlostavljanjem vršnjaka. U tom busu, sjela je pokraj Parka i tako je započela njihova priča.
Dugo vremena sam nesvjesno tražila knjigu kao što je ova. Nakon pročitanih djela Johna Greena, ništa mi nije bilo dovoljno dobro da nadmaši njegov stil pisanja, ali autorica me ovim romanom poprilično osvojila. Radnja o mladoj ljubavi me inspirirala u vlastitom životu, iako nisam trenutno puno starija nego što su Eleanor i Park bili stari, ipak sam se prisjetila tih nekih početaka. Najljepše i najslađe ljubavi počinju neočekivanim, pa čak i zajedničkim čitanjem stripova putem do škole.
„Eleanor i Park podsjetili su me na to kako je biti mlad i zaljubljen, ne samo u djevojku, nego i u knjigu.“ John Green
Iako, kao i kod Greenovih knjiga nisam bila baš oduševljena "nedovršenim" krajevima, više sam teška romantična osoba koja voli pročitati "živjeli su sretno i zaljubljeno do kraja života", ali nažalost stvarni život nije bajka. Tako da ne mogu reći da mi se kraj kompletno ne sviđa, samo nije bajka kako sam očekivala. Ali naravno da je emotivan i da je izvukao puno emocija iz mene kao i ostatak knjige.
Priča ne prati samo razvijanje njihove ljubavi, već ulazi i u njihove privatne živote. Tako možemo pročitati kako se Eleanor nalazi u teškoj obiteljskoj situaciju zbog očuha. Možemo pročitati i da nisu u najboljoj financijskoj situaciji. Eleanor zbog toga nema tv ili telefon te ima puno vremena za učenje pa zbog toga ima odlične ocjene. Također kroz radnju upoznati smo i s odbijanjem njezinog biološkog oca koji je pronašao novu obitelj te ne mari za staru. Kod Parka je malo drugačija situacija. Iako izgledaju kao savršena obitelj, imaju i oni svojih problema. Parkov otac je nekad poprilično strog, ali uvijek želi najbolje za svoju obitelj. Tako nije pričao s Parkom nekoliko tjedana zbog olovke za oči koju je Park koristio.
Iz više prilika vidimo da ovo nije neka bajka koja bi nas trebala zabaviti, već vidimo da priča ima dušu i da bi ju svaki tinejdžer trebao pročitati. Daje jasnu poruku kako ljubav na kraju ipak može pobijediti i da nekad nije sve kako nam se čini. Osobno sam oduševljena knjigom jer sam shvatila da je nekad jako lijepo imati osobu koja će ti odvući misli od ružnih stvari, da je lijepo imati osobu koja će te činiti sretnom i koja će učiniti bilo što za tebe, jednostavno lijepo je imati nekoga kao što je Eleanor imala Parka i kao što je Park imao Eleanor.
Primjedbe
Objavi komentar